Osnovna škola “Milan Brozović” Kastav

Priča iz šume

Stigla je zima. U šumi je zahladilo.

Životinje su gladne. Jako im je hladno. Gledaju gdje će naći hranu. Medvjedi su našli svoje špilje i već spavaju.

Zečevi su našli hranu na hranilištu. Kad je pao mrak sve su životinje došle da vide čega sve tu ima. Konačno hrana! Počele su jesti.

Odjednom su ugledale svjetlo. Vidjele su da je tu i čovjek. Pitale su se što on tu radi. Primjetile su da je obučen u zeleno. Lovac! Prestrašile su se da će ih ubiti jer je na leđima imao pušku. A lovac je došao vidjeti što su životinje pojele. One to nisu znale i počele su bježati. Mislile su da će pucati, ali vratile su se natrag kad su vidjele da im je donio još hrane.

Lovac se odšuljao da im ne smeta. Bio je sretan jer je nahranio životinje.

Priču su smislili učenici 1.c razreda.

Vrt divni vole
svi, pa čak i mačići
rastu viole.

Cvijeće pleše
kišni ples da pozove
mirnu kišicu.

U vrtu raste
razno cvijeće
proljetne boje.

Tina Čohilj, 4.a razred

Vrapci skakuću
krtica kopka rupu
a sove huču.

Iva Sušić, 4.a razred

JESEN

Poslije ljeta, a prije zime

Jesen joj je ime.

Gole su grane hrasta

na jug kreće lasta.

Žuta, narančasta, smeđa i zlatna

prelijevaju se kao s platna.

Po šumici rastu jestive gljive,

a sa stabla padaju šljive.

ZIMA

U pahuljici djeca se bude,

a životinje zimski san nude.

Medo dlaku pustio

lijepo se opustio.

Jež igle šiša,

da ne padne kiša.

Žaba u mulju spava,

al se dobro ne naspava

pa ju boli glava.

                         Laura Prošić 4.a razred

Pišemo činkvine:

Mačka

Opasna, zaigrana.

Prede, spava, jede…

Svako voli male mace.

Slatkoća!

Škola

Poučna, velika.

Uči, čita, piše.

Škola je posebno mjesto.

Učenje.

Voće

Slatko, kiselo.

Jede, truli, kliče.

Zdravo je i ukusno.

Zdravlje.

JABUKA

Ukusna, sočna.

Raste, pada, truli.

Jako ju volim jesti.

Zdravlje.

                                       Tina Čohilj   4.a razred

JESEN

Draga naša jesen

svi smo kao kesten.

Lagani, prhutavi

da bi mogli letjeti.

Samo nam fali koja kilica

da bi bili kao mala gljivica.

Kiša kiši,

bjež te miši.

Ali non stop kiši.

Ajmo sada svi

po kiši plesati

po lokvicama skakutati

i u jeseni uživati.

JESENSKI PLODOVI

Jesen je stigla

lišće se žuti

s lišćem su prekriveni

šumski puti.

Svi se veselimo

Zimnica se sprema

A kakva bi to zima bila

Da jesenskih plodova nema.

Šljive se plave,

jabuke crvene,

kruške se žute,

kesteni mirišu,

a svi ti dragi plodovi jeseni

u košari kao jedno dišu.

                                           Iva Sušić 4.a razred

Na 7. međunarodnom haiku natječaju Vežica posebnu pohvalu zaslužio je literarni rad – haiku, učenice Ane Filičić iz 2.c razreda.
Na temu knjige Ana je napisala sljedeće:

"ljubav i šala,
bajka i pustolovina,
sve je u knjizi"

Ana Filičić, 2.c
Iva Orlić, mentorica

Za objavu u ovogodišnjem Zborniku Haiku susreta odabrana su i još dva haikua naših učenica Kiare Kunišek i Leone Bačić:

"posjet knjižnici,
bajke, basne, stripovi –
zabava"

Kiara Kunišek, 2.c
Iva Orlić, mentorica

"s neba padaju
pogurom povjetarca
krhke pahuljice"

Leona Bačić, 5.r.
Karmen Šimetić, mentorica

Čestitke učenicama i njihovim mentoricama!

Proljetna bajka

          U dvorcu godišnjih doba živjeli su: Proljeće, Ljeto i Jesen. Svi su spavali. Jednog dana došla im je i pospana Zima. Legla je u hladni krevet pa lijepo zaspala. Odjednom se probudilo Proljeće.

            Protegnulo se, potrljalo oči i ustalo s zelenog mekanog kreveta. Proljeće je zapravo bila jedna mala vila. Ona je bila najmlađa u dvorcu godišnjih doba. Uzela je zelenu krpicu na kojoj su se pojavila cvijetići. To je bio njezin znak. Glasno je uzviknula da je počelo proljeće. Došle su šarene ptičice, leptirići i pčelice. Proljeće je izašlo iz dvorca i odmah je visoko narasla zelena trava i veliki šareni cvjetovi. Sve je skroz pozelenilo. Došao je mali, bijeli oblačić i rekao Proljeću da je ljut na Zimu jer ga je cijelo vrijeme gurala u kut. Oblak joj je rekao da je prava ljepotica, mlada i vesela, a ne onako mrzovoljna kao Zima. Proljeće je otišlo do jezera blizu dvorca. Ono je bilo zamrznuto. Proljeće je dotaknulo jezerce i ono se odledilo, a u njemu su plivale male ribice i zahvaljivale se Proljeću. Proljeće je svima uvijek sa zadovoljstvom pomagalo. Seljanima bi hranilo stoku. I šumske životinje bi hranilo i liječilo ako bi imale neku ranu.

          Prošla su gotovo tri mjeseca, a proljeće više nije bilo onako prpošno. Ono  je već ostarilo. Svi su bili žalosni što će za nekoliko dana Proljeće otići. Doći će Ljeto. No, seljanima i životinjama je ipak bilo draže šareno Proljeće. Proljeće je zadnje dane boravilo uz jezero i odmaralo sve dok nije došao i zadnji dan. Mala Vila je umorno otišla u dvorac i legla u svoj šareni mekani krevetić te otišla na dugi počinak.

učenica Jana Babić, 4.c
mentor Gordana Gajski, mag.prim.educ.

Proljetna bajka

        Nekoć davno zima je zavladala šumom. Sva živa bića su se nadala suncu.

       Jednog dana nad šumom je izašlo dugo očekivano sunce i zapuhao je blagi vjetrić koji je nosio pelud, cvijeće i najvažnije – Proljeće. 

Vjeverica je skakala po stablima, medo se probudio iz zimskog sna i izašao iz brloga, zeko je skakao okolo-naokolo. Samo jedno biće nije voljelo proljeće, a to su bile vrane. One su se veselile jeseni.Među vranama je bila mlada vrana Mimi. Nju je uvijek veselilo Proljeće, makar nije znala što je to Proljeće. U doba Proljeća Mimi je voljela letjeti iznad šume i mrisati razno bilje. No, njezino jato se nije s time nimalo slagalo. Jednog dana šuma je otvorila proljetna vrata. Sva živa bića su bila tamo,od kukaca do medvjeda.

Među životinjama se našla  i Mimi. Nju su svi izbjegavali jer je bila vrana, a oni  vrane nisu voljeli. Nježna proljetna glazba je svirala. Mimi je slušala mnoge životinjske pjevače. Odlučila je stati hrabro na pozornicu i pjevati. Kada je otpjevala pjesmu svi su joj se divili. Cijelo njezino jato se jako razljutilo na nju. Njezini roditelji su se sramili.Mimi je bila izbačena iz jata vrana. Pred cijelim jatom Mimi je rekla tko je Proljeće, kakvo je Proljeće, što njoj Proljeće znači. Mama vrana je otišla i kod drevne  vrane. Ona je objasnila da je Proljeće blagi vjetrić koji nosi pelud, cvijeće…. i da svi osjete Proljeće.

        Kada su to čule vrane bilo im je žao i ispričali su se ostalim životinjama. Svi su zajedno s proslavili početak Proljeća!

učenica Lucija Majstorović, 4.c 
mentor Gordana Gajski, mag.prim.educ.