Učenikom generacije u školskoj godini 2024./2025. proglašen je Patrik Pačić, učenik 8.d razreda.
Pročitajte Patrikov životopis i njegov govor sa svečane podjele svjedodžbi osmašima.
Životopis
Moje ime je Patrik Pačić. Rođen sam 15. prosinca 2010. godine. Živim u Kastvu i učenik sam 8. razreda Osnovne škole „Milan Brozović“. Svake godine naša škola bira učenika generacije na temelju školskog uspjeha i postignuća iz različitih područja poput sporta, natjecanja u znanju i drugih aktivnosti. Ove sam godine i ja kandidat, prvenstveno zbog svog školskog uspjeha koji je upotpunjen nizom drugih nagrada i priznanja najvećim dijelom iz sporta.
Sportom se bavim od početka školovanja i on je uvelike doprinio tome što sam danas i u kakvu se osobu razvijam. Nekoliko godina trenirao sam plivanje, zatim sam krenuo na vaterpolo. Vaterpolo treniram aktivno, a ju-jitsu rekreativno. Redovito idem i na šah. Šah je sport za mozak, koncentraciju, strpljivost, što u meni istovremeno potakne borbenost i smirenost. Volim se natjecati kad god za to imam priliku i sudjelujem u mnogim natjecanjima za školu. Školske godine 2020./2021. bio sam član plivačkog tima i osvojili smo 3. mjesto na državnom prvenstvu. Sljedeće godine bili smo prvaci Hrvatske, a ove smo godine 4. u županiji. U šahovskom ekipnom natjecanju ove godine osvojili smo 7. mjesto u županiji. Mnoge zavidne rezultate ostvario sam i izvan škole. U vaterpolu sam na internacionalnom prvenstvu u Rovinju 2023. godine osvojio 2. mjesto. Moji najbolji plivački rezultati su: 1. mjesto 2019. godine, 3. mjesto 2018. godine u natjecanju Najbrži primorjaš i 3. mjesto u štafeti 2020. godine na regionalnom natjecanju. Na 60., 61. i 62. Kastavskim sportskim igrama mladih ostvario sam izvrsne šahovske rezultate – dva 1. i jedno 3. mjesto. Iza mene još je mnogo dobrih rezultata, ali na ove sam najponosniji. Sport me naučio disciplini, organizaciji vremena, upornosti, takmičenju, kako se nositi s porazom, ali i s pobjedom, timskom radu i pojedinačnoj borbi. Iako sam predan sportu, ne zanemarujem školu i moj školski uspjeh nikad ne pati. Znam i svjestan sam da su oboje – znanje i sport važni da bismo se izgradili i postali kvalitetne osobe i članovi zajednice koji su potrebni našem društvu. Učenje za mene nije nešto što moram, već ono što želim. Nova me znanja i spoznaje raduju zato često učim i više nego što od mene traže učitelji, profesori i nastavni program. U 6. razredu sam sudjelovao na Vjeronaučnoj Olimpijadi kao dio ekipe koja je predstavljala našu školu i osvojili smo 4., a u 7. i 8. razredu 13. mjesto na Županijskom natjecanju iz Vjeronauka. U 7. razredu bio sam na Županijskom natjecanju iz Hrvatskog jezika te u 7. razredu na županijskom sudoku. Na isto sam natjecanje pozvan u 8. razredu, ali nažalost nisam mogao prisustvovati. Tijekom osnovne škole u većini nastavnih predmeta natjecao sam se na školskoj razini. Rado sudjelujem i uključujem se u mnoge aktivnosti i događanja koja se u školi odvijaju. Tu se ističe moja svestranost i zanimanje za različita područja. U slobodno vrijeme družim se s prijateljima i obitelji, a ove sam godine dio tog vremena proveo na snimanju filma u kojem sam dobio ulogu statista. Tako sam vidio što znači biti ispred kamere, ali i što se događa u pozadini snimanja jednog filma. To mi je bilo posebno iskustvo i vrlo dobro uloženo vrijeme jer se za tako nešto ne pruža često prilika.
Sada, na kraju 8. razreda, sretan sam i ponosan na svoja postignuća, ali sve to ne bih mogao sam. Želim se zahvaliti svojoj razrednici Maji Bačić Ostović, ostalim učiteljima i mentorima koji su me pripremali kroz dodatnu nastavu te cijeloj školi. Najveća podrška i potpora u svemu mi je obitelj. Bez truda, odricanja, poticaja, pomoći mojih roditelja i dvojice mlađe braće ja sve ovo ne bih mogao postići. Mnogo je rezultata iza mene i nije sve bilo lako napisati zato sam se sjetio svoje učiteljice Dunje Prener koja je još u 4. razredu za mene rekla da sam dijete od djela, a ne od riječi. Na kraju se još jednom želim svima zahvaliti i dati riječ da ću nastaviti s djelima koja će potvrditi moje dosadašnje rezultate i voditi me k novim uspjesima.
Patrik Pačić, 8. d
Učenikov govor
“Poštovana ravnateljice, cijenjeni učitelji, profesori, stručni suradnici, ostali djelatnici škole, predstavnici grada Kastva i drage osmašice i osmaši, ja sam Patrik Pačić, učenik 8.d razreda. Čast mi je i zadovoljstvo što vam se obraćam kao učenik generacije.
Prije osam godina bojažljivo sam ušao u veliku školsku zgradu i taj ću trenutak zauvijek pamtit. Upoznao sam nove prijatelje. Oni su mi u početku bili potpuni stranci, a sada svoju osnovnu školu i nastavak obrazovanja teško mogu zamisliti bez njih, ali i učitelja i profesora koji su u svakom trenutku bili uz nas. Naša će generacija ostati zapamćena po natjecanjima u znanju, sportskim uspjesima, ponekim nestašlucima bez koji školovanje ne može proći i kojih ćemo se vi i mi uvijek rado sjećati. Nije lako kad shvatimo da se sljedeće nastavne godine više nećemo naći u dvorištu naše škole, nećemo prolaziti hodnicima, sjest u svoje klupe, uzbudljivo prepričavati ljetne avanture, čekati raspored sati. Sve to ostavljamo budućim generacijama u nadi da će na tome graditi nove uspjehe, prijateljstva, sjećanja, uspomene kojih će se, kao i mi, uvijek rado sjećati. Nakon ovih osam godina, koje su začas prošle, došlo je vrijeme za novi početak. Na nepoznatom i nimalo jednostavnom putu koji slijedi, vodit će nas i pomagati nam naša osnovna škola. Kvaliteta rada i nastave Osnovne škole “Milan Brozović“, trud, zalaganje i znanje naših učitelja, profesora i svih ostalih djelatnika pripremili su nas za izazovan i zahtjevan nastavak školovanja, stjecanje novih znanja i budućih zanimanja. Nadam se i vjerujem da će svatko od nas postati ono što želi i što ga čini sretnim. Završili smo ovu osnovnu školu, odlazimo ispunjeni i uvijek ćemo biti njezini i vaši učenici.
Nije lako postati učenikom generacije. Sada na kraju 8. razreda sretan sam i ponosan na svoje uspjehe i postignuća, ali svjestan da to sve ne bih mogao sam. Želim zahvaliti svojoj razrednici razredne nastave Dunji Prener, sadašnjoj razrednici Maji Bačić Ostović, ostalim učiteljima, profesorima i mentorima koji su uložili veliki trud, znanje i s radošću me učili i dodatno pripremali za mnoga natjecanja u znanju, sportu i ostalim aktivnostima. Najveća podrška i potpora u svemu mi je obitelj. Bez truda, odricanja, poticaja i pomoći svojih roditelja i dvojice mlađe braće sve ovo za mene ne bi bilo moguće i vrlo teško ostvarivo. Na kraju još jednom želim svima zahvaliti i ovom prilikom dati riječ da ću nastaviti s djelima koja će potvrditi moje dosadašnje rezultate i voditi me k novim uspjesima.”
