Proljetna bajka

          U dvorcu godišnjih doba živjeli su: Proljeće, Ljeto i Jesen. Svi su spavali. Jednog dana došla im je i pospana Zima. Legla je u hladni krevet pa lijepo zaspala. Odjednom se probudilo Proljeće.

            Protegnulo se, potrljalo oči i ustalo s zelenog mekanog kreveta. Proljeće je zapravo bila jedna mala vila. Ona je bila najmlađa u dvorcu godišnjih doba. Uzela je zelenu krpicu na kojoj su se pojavila cvijetići. To je bio njezin znak. Glasno je uzviknula da je počelo proljeće. Došle su šarene ptičice, leptirići i pčelice. Proljeće je izašlo iz dvorca i odmah je visoko narasla zelena trava i veliki šareni cvjetovi. Sve je skroz pozelenilo. Došao je mali, bijeli oblačić i rekao Proljeću da je ljut na Zimu jer ga je cijelo vrijeme gurala u kut. Oblak joj je rekao da je prava ljepotica, mlada i vesela, a ne onako mrzovoljna kao Zima. Proljeće je otišlo do jezera blizu dvorca. Ono je bilo zamrznuto. Proljeće je dotaknulo jezerce i ono se odledilo, a u njemu su plivale male ribice i zahvaljivale se Proljeću. Proljeće je svima uvijek sa zadovoljstvom pomagalo. Seljanima bi hranilo stoku. I šumske životinje bi hranilo i liječilo ako bi imale neku ranu.

          Prošla su gotovo tri mjeseca, a proljeće više nije bilo onako prpošno. Ono  je već ostarilo. Svi su bili žalosni što će za nekoliko dana Proljeće otići. Doći će Ljeto. No, seljanima i životinjama je ipak bilo draže šareno Proljeće. Proljeće je zadnje dane boravilo uz jezero i odmaralo sve dok nije došao i zadnji dan. Mala Vila je umorno otišla u dvorac i legla u svoj šareni mekani krevetić te otišla na dugi počinak.

učenica Jana Babić, 4.c
mentor Gordana Gajski, mag.prim.educ.