Proljetna bajka

        Nekoć davno zima je zavladala šumom. Sva živa bića su se nadala suncu.

       Jednog dana nad šumom je izašlo dugo očekivano sunce i zapuhao je blagi vjetrić koji je nosio pelud, cvijeće i najvažnije – Proljeće. 

Vjeverica je skakala po stablima, medo se probudio iz zimskog sna i izašao iz brloga, zeko je skakao okolo-naokolo. Samo jedno biće nije voljelo proljeće, a to su bile vrane. One su se veselile jeseni.Među vranama je bila mlada vrana Mimi. Nju je uvijek veselilo Proljeće, makar nije znala što je to Proljeće. U doba Proljeća Mimi je voljela letjeti iznad šume i mrisati razno bilje. No, njezino jato se nije s time nimalo slagalo. Jednog dana šuma je otvorila proljetna vrata. Sva živa bića su bila tamo,od kukaca do medvjeda.

Među životinjama se našla  i Mimi. Nju su svi izbjegavali jer je bila vrana, a oni  vrane nisu voljeli. Nježna proljetna glazba je svirala. Mimi je slušala mnoge životinjske pjevače. Odlučila je stati hrabro na pozornicu i pjevati. Kada je otpjevala pjesmu svi su joj se divili. Cijelo njezino jato se jako razljutilo na nju. Njezini roditelji su se sramili.Mimi je bila izbačena iz jata vrana. Pred cijelim jatom Mimi je rekla tko je Proljeće, kakvo je Proljeće, što njoj Proljeće znači. Mama vrana je otišla i kod drevne  vrane. Ona je objasnila da je Proljeće blagi vjetrić koji nosi pelud, cvijeće…. i da svi osjete Proljeće.

        Kada su to čule vrane bilo im je žao i ispričali su se ostalim životinjama. Svi su zajedno s proslavili početak Proljeća!

učenica Lucija Majstorović, 4.c 
mentor Gordana Gajski, mag.prim.educ.