| 2017-12-15 22:36:14 SREDNJOVJEKOVNI DAN U PRVOJ RIJEČKOJ HRVATSKOJ GIMNAZIJI Osam učenika OŠ”Milan Brozović” u pratnji prof. Željke Čačić sudjelovalo je u programu. To su Katarina Dragozetić, Luka Lokmer, Ivan Pupavac, Antonia Spajić, Karla Žuža, Mara Nakić Alfirević, Paula Perić i Luka Šoškić. Učenici su imali priliku sudjelovati u demonstracijama i radionicama vještina poput streličarstva, mačevanja, kaligrafije, tkanja, drvorezbarstva i izrade verižnjača. Kako bi učenici u potpunosti doživjeli srednjovjekovni ugođaj, učenici su kušali specijalitete te plesali uz srednjovjekovnu glazbu. Učenica Paula Perić (8.a) u srednjovjekovnom kvizu znanja osvojila je prvu nagradu u kategoriji osnovnih škola - šalicu i čokoladu. Željka Čačić, prof.
POSJET FORTIFIKACIJSKIM UTVRDAMA NA BRDU SV. KATARINA
Sljedeći tekst umirovljenog brigadira Stanislava Linića govori nam o važnosti ovih utvrda. „Cijeli sustav je brižljivo projektiran kao kombinacija podzemnih /logističkih/ dijelova smještenih duboko pod zemljom, te savršeno kamufliranih nadzemnih /borbenih/ blokova, te su utvrde ustoličile grad Rijeku kao vjerojatno najjaču točki „ALPSKOG BEDEMA“ na tadašnjoj 220 km dugoj granici između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije. Izgradnja počinje 1932.-1932. kopanjem ogromnih kaverni i to na više lokacija: Klana, Studena, Šapjane, Gumance , oko Ilirske Bistrice i Snežnika. Radovi koje je Italija počela, zahvatili su cijelu njenu dužinu, sve do tromeđe sa Austrijom. Cijeli je sustav nazvan „Vallo Alpino“ ili ALPSKI BEDEM, a 1937. osnovan je poseban korpus talijanske vojske pod nazivom Guadria ala Frontiera /Pogranična straža/ a zapovjedno mjesto ove formacije bilo je u Klani. Rijeka je imala poseban značaj, a o tome svjedoči i činjenica da je na liniji dugoj 5 km planirana izgradnja 9 uporišta, s dvanaestak podzemnih utvrda s preko 70 borbenih blokova- bunkera, dakle jedna prava kruna od betona i čelika iznad Rijeke. Prvobitni planovi su predviđali izgradnju utvrda na još više lokacija ali su takvi prijedlozi kasnije otpali. Kada je izbio rat između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije, 6.travnja 1941. godine, dovršena su samo dva uporišta sa 4 utvrde, ukupno 27 bunkera dok je preostalih 8 utvrda bilo u različitim fazama izgradnje. Dovršene fortifikacijske utvrde na brdu Sv.Katarina iznad Rijeke označene su kao UPORIŠTE SV.KATARINA A i UPORIŠTE SV.KATARINA B. Prema ustaljenoj talijanskoj praksi, sva uporišta dobivala su ime po nekom junaku iz novije talijanske povijesti. Tako su utvrde na Sv.Katarini dobile ime „Angheben I“ i „Angheben II“ po Mariu Anghebenu, talijanskom dragovoljcu rođenom u Rijeci a poginulom u Prvom svjetskom ratu. UPORIŠTE SV.KATARINA B Sastoji se od dvije utvrde- lijevog i desnog sektora, odnosno istočne i zapadne utvrde. Obje su imale po šest borbenih blokova sa istovrsnim naoružanjem: 2 topnička oruđa kalibra 75/22mm, jednu teku strojnicu u čeličnoj kupoli s jednom puškarnicom te jednu tešku strojnicu smještenu iza čeličnog štita debljine 20 cm. Dvije su se teške strojnice nalazile u čeličnoj kupoli sa četiri puškarnice dok je zasebna osmatračka kupola mogla poslužiti i kao položaj za puškostrojnicu. Obzirom na koncentraciju naoružanja na malom prostoru može se reći da je ovo uporište od dvije međusobno povezane utvrde bilo najjači obrambeni objekt ALPSKOG BEDEMA izgrađenog u cijeloj Italiji. Svaka je utvrda imala poseban izlaz i dobro opremljen logistički dio, generatore struje za potrebe osvjetljenja, ventilacije i komunikacije.U posebnom bunkeru bio je smješten i fotofon za komunikaciju između uporišta „A“ i „B“, a tu je bio i sigurnosni izlaz. FORTIFIKACIJE „ALPSKOG BEDEMA“ U „RIJEČKOJ BITCI“ Riječka bitka je bio složen vojni pothvat i dio je ukupne operacije oslobađanja Rijeke, Istre i Trsta. Kapitulacijom Italije ove su utvrde postale dio njemačkog obrambenog položaja „INGRID“ i tako su utvrde oko Rijeke postale i zadnja njemačka linija obrane za sprječavanje prodora Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Istru i u Sloveniju, odnosno u tadašnju talijansku pokrajinu Julijsku Veneciju. Bez obzira na nedostatak izravnih zadataka iz ratnih dnevnika i opisa događaja za vrijeme borbi oko Rijeke može se tvrditi da najteža utvrđenja na Sv.Katarini nikad nisu usvojena borbom već su bila napuštena od strane branitelja nakon što su u potpunosti izvršili postavljene zadatke: Najprije vatrenu potporu ostalim položajima a zatim držanje odstupnice njemačkim snagama prilikom povlačenja snaga iz Rijeke.“
|
| Osnovna škola "Milan Brozović" Kastav |
Dana 9. prosinca 2017. Osnovna škola „Milan Brozović“ u suradnji s Udrugom hrvatskih branitelja Domovinskog rata Kastav i Hrvatskim časničkim zborom sudjelovala je u obilasku fortifikacijskih utvrda na brdu Sv. Katarina. Obišli smo djelomično SV. Katarinu B. U terenskoj nastavi sudjelovalo je 25 učenika u pratnji prof. povijesti Željke Čačić, a obilazak utvrde trajao je oko dva sata. UHBDR Kastav organizirala je prijevoz učenika. Obilazak su nam prezentirali Rajko i David Bačnar iz HČZ OPATIJE te gospodin Robert Vatta. Gospodin Stanislav Linić ispričao je djeci nekoliko povijesnih činjenica povezanih s nastankom ovog objekta.