2020-02-03 19:23:30

Zvonimir Balog u 4.e

Učenici 4.e razreda u siječnju su čitali i analizirali zbirku priča "Ja magarac", Zvonimira Baloga. Nakon interpretativnog čitanja, zatim analiziranja najzanimljivijih i najsmješnijih priča te izrade razredne Top ljestvice priča, odlučili su se okušati i u stvaralačkom pisanju te saznati koji su to učenici među njima najveći "balogovci"?! Napisane sastave trebalo je i pretipkati u poseban dokument te poslati učiteljici kao privitak u e-mailu.

Zanima Vas koliko su bili uspješni? Najbolje bi bilo da procijenite sami!

Miš i mačka kao Mišomačka i Mačkomiš

Bio jedan miš i jedna mačka.

To je bilo čudno jer je miš lovio mačku. Mačka je izgledala kao miš, a miš kao mačka. Tako ih je jednoga dana vlasnica nazvala Mačkomiš i Mišomačka. Mačkomiš je pojeo Mišomačku. Mačkomiš  je tada bio usamljen jer nije imo društvo. Tako se Mačkomiš odlučio raspodijeliti na miša i mačku.

Dobio je društvo i više nije bio usamljen. Jeste li vi kada vidjeli Mačkomiša ili Mišomačku?

Laura (Balog) Kerec, 4.e

 

Naopaka priča

U ovoj priči sve je naopako. Završavamo.

            Zaspao sam. Nakon deset sati sna sam se probudio i večerao.  Pojeo sam vode i popio lazanje. Vodu sam narezao na sitne komadiće. Odlazim igrati nogomet rukama. Na igralištu rukomet igraju djedovi i bake, a djeca sjede i gledaju. Taj dan bilo je jako toplo. Svi su obukli svoje tople zimske jakne. Kad sam došao doma pojeo sam doručak, a zatim sam otišao u trgovinu. U trgovini su radila djeca, a odrasli su kupovali. U povratku sam ja davao gas sa stražnjeg sjedišta, a brat je vozio.

            Mislim da vrijeme da započnem ovaj sastav.

Leon (Balog) Šerifi, 4.e

 

Ločac i čelalja

(Lonac i češalj)

 

Dočeš dač, ločac! Dlobar lan, čelalja! (Dobar dan, lonac! Dobar dan, češalj!)

Čelalja, zlašto ti nisi klolišten tlako dluglo? (Češalj zašto ti nisi korišten tako dugo?)

Začo čto su nabavili bočlji. (Zato što su nabavili bolji.)

A začo ti niči količen dučo? (A zašto ti nisi korišten dugo?)

Zalto što su me zlomjelnili sa nelkim Delilamom. (Zato što su me zamijenili sa nekim Delimanom.)

Čej, eno čone dječvojčice! (Čekaj, eno one djevojčice!)

Čaaa, noči me! (Aaaa, nosi me!)

Čelalja, molžda čel nlapokljon biti ilskolisten! (Češalj, možda ćeš napokon biti iskorišten!)

A čo češ či? (A što ćeš ti?)

Mlislim dla dlolazi i dlevolčilčina mlama! (Mislim da dolazi mama djevojčice!)

Čuper! (Super!)

Etlo čelalja, nlapokon člemo bliti islolistleni! (Eto, češalj, napokon ćemo biti iskorišteni!)

 

Lukas (Balog) Gvozderac, 4.e

 

Debela priča

       Ovo je jedna debela priča. Baš, baš debela priča.

       Ako vi mislite da nije, u krivu ste. Ova priča ima 90 obroka u danu, a pritom su i deserti koje jede svakih 12 minuta. Zato je ta priča debela. A gdje ona živi? Pogađajte! Ja mislim da se ona nalazi u nama, u nekom više, a u nekom manje.

       PS: Nikada je nemojte pitati bavi li se sportom! ...a ako već jeste, nemojte ni slučajno okriviti mene!

Isabela (Balog) Lučić, 4.e

 

Krumpirograd je propao

       U Krumpirogradu nikad nije bio mir, ali u gradu se stalno jeo samo krumpir.

       Krumpiri su razgovarali kako će doći novi prijatelji koje će vrtlari posaditi. Puno će se u tome vrtu raditi. Zalijevati će i grabljati. Jednoga dana u Krumpirograd je došla kraljica Bija, koja u svome gradu inače mrkve sija. Kako je sljedećega dana morala jesti krumpir, napravila je dramu jer je htjela – sir! Morali su je poslušati i sir prvi put kušati!

        Pogađate, od toga dana nije više postojao Krumpirograd, postao je Dvojednigrad.

Lean (Balog) Trinajstić, 4.e

 

Problem s baukom

       Jednom davno, ljudi su imali problem s baukom. Nisu znali kako ga se rješiti jer ih je neprekidno plašio te im zauzimao domove. Kuća u koju bi ušao, postala bi ukleta.

       Iako im je to počelo ići na živce, nisu imali načina da se od bauka obrane. Jednoga dana, čuli su djecu kako se radosno smiju. Vidjeli su im sjaj u očima i odmah počeli graditi strojeve koji se smiju! Bauci su bili ljuti. Nastala je velika borba bauka i ljudi. Bauci su počeli rušiti kuće i zgrade, a ljudi nisu imali snage obraniti se od tako žestokog napada. Nakon samo nekoliko minuta grad je bio razoren, a njihovi domovi uništeni. Ljudi su se preselili i počeli graditi nove domove. U novoj zajednici živjeli su vrlo složno. Nisu imali puno hrane, niti previše vode. Bez obzira, živjeli su u slozi, mučili se radom i dijelili sve što su imali jedni s drugima. A bauci?

      Bauci su poginuli u velikoj bombi smjeha koju su izradili ljudi. Život je bio ljepši, sve bolji i bolji. Ljudi  su bili sretni što bauci više ne postoje i što se sad posvuda može čuti radostan smijeh.

Judita (Balog) Marinac, 4.e


Osnovna škola "Milan Brozović" Kastav