Žena koja mi znači više od svih blaga na svijetu je moja majka Ana. Moja majka ima četrdeset i tri godine ali izgleda kao bivša studentica koja je prije tri godine završila fakultet. Ona je normalne visine, malo je bucmasta, ali svakim danom sve manje. Na glavi joj je crveno – smeđa kratka kosa. Ima dva lijepa oka kao dva jezera. Nos joj je prćast kao blaga skijaška staza. Usne su joj lijepe i rumene a voli ih šminkati rozim ružem. Po tijelu ima madeže kao bubamara točkice. Voli nositi udobnu i lijepu odjeću, obuću i šminku. Jako je draga i pomaže svima. Svoju visoku inteligenciju koristi mudro kao sova – za pomaganje i pisanje. Prema meni je jako dobra. Skoro nikada ne viče i opušteno razgovara. Ona je dobra kao kruh a njena ljubav je beskrajna kao svemir. Bavi se radionicama koje pomažu ljudima. U slobodno vrijeme piše i crta. Ona jako lijepo piše. Napisala je meni najdražu knjigu „Čuvar Snenozemlje“. Najčešće crta da se opusti ili dok s nekim razgovara. Jako je rijetko na mobitelu. Kaže da je zdravije šetati i ja se s time slažem. Zanimljivo je to da sve što ona radi postaje zanimljivo i zabavno. Također joj sve uspijeva. Ona je za mene blago i nizašto je ne bih prodala jer je ona moja majka!

Ivana Barišić, 4.a